All for Joomla All for Webmasters

Jo's Favorites

Lepota kao penziono osiguranje

Luiza Hej mnogi drugi duhovni učitelji u svetu i regionu nas iznova podsećaju na naše pravo rođenjem da budemo srećni, uspešni da živimo u izobilju.

Prosečnom čoveku je negde teško da sebe prihvati takvog i da sebe doživi kao nekog kome sve u životu pripada po difoltu. Čak i onda kada radim sa klijentima koji imaju vanserijske talente (svako od nas jeste talentovan za različite stvari) negde strepe da li zaista zaslužuju da budu prihvaćeni u svojoj okolini i društvu uopšte.

Tako na primer ako u blizini imate nekog sa divnim talentom za pevanje, često će sumnjati u sebe ali zasigurno se neće smejati i podsmevati vama koji možda pevate kao svraka. Po istom principu onaj koji je dobar pisac neće pljuvati po onima koji jedva sastavljaju prosto proširenu rečenicu. Ljudi shvataju da imaju neki talenat, Bogom dan, koji su dobili svojim rodjenjem i nemaju potrebu da ostalima to nabijaju na nos. Svi osim onih koji su talentovani za poziranje, hodanje po pisti, radu kao modeli. Eto oni najčešće misle da je potpuno ok komentarisati druge koji nisu imali tu sreću da se inkarniraju u ovom životu sa visinom 180cm, blistavim osmehom, čistom kožom, zavodljivim pogledom.

Gde su te silne lepotice naučile i zaključile da su najveće blago ovog sveta? Kako su shvatile da im pripadaju samo oni primerci muške vrste koji će ih doživotno izdržavati samo zato što su lepe? Gde to piše da je lepota zapravo penziono osiguranje? Gde se to tačno uči pa da mi sa nekim drugačijim talentima konačno naučimo šta da zahtevamo od partnera i života?

Pitanja su filozofska i hipotetička, odgovor ne znam ali ga naslućujem. Sve u svemu lepota po sebi izgleda vredi koliko i dobar par cipela ili komad nakita, možda nekretnina. Odnosno to je jedna vrsta osiguranja čija vrednost zavisi od taktike i menadžerskih sposobnosti same lepotice.

Jedino što je malo gore od lepotice koja misli da je nezamenjiva je bivša lepotica koja ne priznaje da je i tada, a još više sada kada su joj bore poremetile sistem vrednosti na licu i te kako zamenjiva. To su često one glumice koje se gnušaju botoksa i silikona, a svoje karijere su izgradile na golim sisama i vrelim pogledima. Sada kada se njihova lepota izgubila negde u beskonačnosti prostora i vremena one se avaj, okreću drugim vrednostima. Te koje su tako naglo postale duhovne, zapravo stalno pričaju o tome ko im se divio i bio zaljubljen u njih nekada.

Ne zaboravimo reči Jovana Dučića koji nam mudro ukazuje da je svaka žena lepa, osim one koja misli da to nije, a posebno one koja misli da jeste.

Suština je da je baš lepo, a često i korisno biti lep, još je praktičnije biti vredan i imati viziju, a najbolje je pustiti vlastitu dušu da sija kroz to vaše telo, tako krhko i potrošno, jer na početku i na kraju, naše je samo ono što damo drugima. Kada dajete svoju dobru nameru i plemenitost vaše duše pomiluje svakog ko vam se nadje u blizini, ne morate brinuti o isplativosti vaših odnosa i veza. Onda samo pazite dobro šta želite, jer možda vam se i ostvari. Da dodam za kraj, ostvaruje se sigurno!!!